Louis Braille: tko je izumio pismo za slijepe
Louis Braille bio je francuski učitelj, slijep od pete godine, koji je izumio točkasto pismo koje danas nosi njegovo ime. Rođen je 4. siječnja 1809. u Coupvrayu kraj Pariza, a umro je 6. siječnja 1852. u Parizu. Kućicu od šest točaka osmislio je još kao učenik pariškog zavoda za slijepe, s petnaestak godina, a svoju je metodu objavio 1829.
Njegov izum nije bilo pismo koje se čita prstima: takvih je pokušaja bilo i prije njega. Ključno je bilo to što je slijepa osoba napokon mogla sama pisati. Prije Braillea slijepi učenik mogao je s mukom pročitati ono što su mu pripremili videći, ali nije mogao ništa napisati. Zato je Brailleovo pismo opstalo, a drugi su sustavi nestali.
Ukratko
- Rođen 4. siječnja 1809. u Coupvrayu, umro 6. siječnja 1852. u Parizu, u 43. godini.
- S tri godine ozlijedio je oko u sedlarskoj radionici svog oca; infekcija je prešla na drugo oko i oko pete godine potpuno je oslijepio.
- S deset godina počeo je pohađati Kraljevski zavod za slijepu mladež u Parizu, gdje su se čitala izdignuta latinična slova: mogla su se čitati, ali ne i pisati.
- Polazio je od točkastog pisma Charlesa Barbiera — do 12 točaka po znaku — i smanjio ga na 6, jer dvanaest točaka ne stane pod jagodicu prsta.
- Sustav je osmislio s petnaestak godina, objavio ga 1829., a drugo izdanje izašlo je 1837.; glazbeni zapis bio je dio sustava od početka.
- Za njegova života sustav nije službeno prihvaćen. Zavod ga je 1840. čak zabranio i uveo tek 1854.
- 1952. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Panteon u Parizu; ruke su ostale u Coupvrayu.
Datumi
| Rođenje | 4. siječnja 1809., Coupvray (Francuska) |
| Smrt | 6. siječnja 1852., Pariz, u 43. godini |
| Uzrok smrti | Tuberkuloza |
| Gubitak vida | Nesreća s tri godine, potpuna sljepoća oko pete |
| Školovanje | Kraljevski zavod za slijepu mladež u Parizu, od 1819. |
| Zanimanje | Učitelj u zavodu, orguljaš i violončelist |
| Izum | Taktilna kućica od šest točaka, 64 kombinacije |
| Objava | 1829., drugo izdanje 1837. |
| Službeno priznanje | 1854., dvije godine nakon smrti |
| Panteon | 1952., na stotu obljetnicu smrti |
Kako je Louis Braille izgubio vid
Louis Braille počeo je gubiti vid nakon nesreće s tri godine, 1812., u sedlarskoj radionici svog oca Simona-Renéa Braillea u Coupvrayu. Igrajući se alatom, ozlijedio je oko šilom, oštrim alatom za probijanje kože. Rana se inficirala, infekcija je prešla na zdravo oko i oko pete godine dječak je potpuno oslijepio. Tako to opisuje Muzej Louisa Braillea u Coupvrayu, smješten u kući u kojoj se rodio.
Izvori se ne slažu oko toga koje je oko prvo ozlijeđeno. Nesporan je samo redoslijed: jedno je oko ozlijeđeno, a drugo je uništila infekcija.
Što su slijepi čitali prije brajice
Louis Braille upisao se kao stipendist u veljači 1819., s deset godina, u pariški Kraljevski zavod za slijepu mladež, školu koju je 1785. osnovao Valentin Haüy kao prvu školu na svijetu za slijepu djecu. Ondje se čitalo: Haüyjeva metoda tiskala je izdignuta latinična slova na debelom papiru, a učenik je prstom prepoznavao oblik slova A ili B.
| Ograničenje Haüyjeve metode | Posljedica |
|---|---|
| Latinično slovo je obli oblik osmišljen za oči | Prst ga prepoznaje sporo i s naporom |
| Svaka se stranica slagala i tiskala | Knjige su bile skupe, velike i teške |
| Za reljef je trebao tiskarski stroj | Učenik sam nije mogao ništa napisati |
Charles Barbier i pismo od dvanaest točaka
1821. u zavod je stiglo točkasto pismo Charlesa Barbiera de la Serrea. Umjesto da oponaša oblik slova, zapisivalo je glasove točkama utisnutima u papir: do dvanaest točaka po znaku, u dva stupca po šest. S pločicom i šilom slijepa je osoba mogla pisati.
Dvanaestogodišnji Braille odmah je uočio slabost: dvanaest točaka ne stane pod jagodicu prsta. Da bi se pročitao znak, prstom je trebalo prelaziti preko njega i brojiti točke. A budući da je pismo zapisivalo glasove, nije imalo pravopis, interpunkciju ni brojeve.
Često se priča da je Barbier svoj sustav izmislio kao vojni kod, kako bi se zapovijedi mogle čitati noću bez svjetla. Tu verziju danas osporava istraživanje (Philippa Campsie), prema kojem ga je Barbier namijenio slijepima već u tekstu iz 1815. Ne priklanjamo se ni jednoj strani. Nesporan je samo broj: do dvanaest točaka kod Barbiera, šest kod Braillea.
Od dvanaest točaka do šest
Louis Braille utvrdio je kućicu od šest točaka oko 1824., s petnaest godina: dva stupca po tri točke, 64 kombinacije uključujući praznu kućicu. Mjerilo je bio dodir: kućica od šest točaka cijela stane pod jagodicu kažiprsta i prepoznaje se jednim dodirom.
| Barbierovo pismo | Brailleova kućica | |
|---|---|---|
| Točaka po znaku | Do 12, dva stupca po 6 | Do 6, dva stupca po 3 |
| Što zapisuje | Glasove | Slova, brojeve, interpunkciju |
| Pravopis | Nemoguć | Moguć |
| Čitanje prstom | Treba prelaziti preko znaka | Znak stane pod prst |
Oko dobi se izvori razilaze: većina navodi 1824. i petnaest godina, neki 1825. i šesnaest; muzej opisuje rad od dvanaeste do šesnaeste godine. Mi pišemo „s petnaestak godina“.
Što je objavio
Braille je svoju metodu objavio 1829., s dvadeset godina. Francuski naslov govori o načinu pisanja riječi, glazbe i crkvenog pjevanja točkama: glazba je bila u sustavu od početka. Braille je svirao violončelo i orgulje i bio orguljaš u pariškim crkvama.
Drugo izdanje iz 1837. učvrstilo je sustav u današnjem obliku: uklonilo je crtice koje je prvo izdanje još miješalo s točkama, jer se pod prstom crtica i točka miješaju.
Zašto sustav nije prihvaćen za njegova života
Za života Louisa Braillea sustav nije službeno priznat, a bio je čak i zabranjen u školi u kojoj je nastao.
1840. novi ravnatelj zavoda Pierre-Armand Dufau zabranio je Brailleovo pismo; učenici su ga i dalje potajno koristili. U veljači 1844., pri otvaranju nove školske zgrade, zamjenik ravnatelja Joseph Guadet javno je pokazao čitanje i pisanje brajicom i sustav se vratio u školu. Službeno je ipak prihvaćen tek 1854., dvije godine nakon što je Braille 6. siječnja 1852. umro od tuberkuloze.
Panteon i ruke u Coupvrayu
Na stotu obljetnicu njegove smrti, 1952., Brailleovi posmrtni ostaci preneseni su u pariški Panteon. Coupvray je želio zadržati nešto od svog slavnog sina: njegove ruke ostale su u urni u grobu u rodnom mjestu. Ono što je Louis Braille promijenio upravo je nešto što se radi rukama.
Brajica u Hrvatskoj danas
U Hrvatskoj se Brailleovo pismo naziva brajica. Pravila za hrvatski jezik okuplja Standard hrvatske brajice Hrvatskog saveza slijepih iz 2020., ažuriran 2021., koji je, među ostalim, odredio da se dž, lj i nj pišu kao dva slova. Više o tome u članku o Standardu hrvatske brajice. Knjige na brajici u vlastitoj brajičnoj tiskari izrađuje Hrvatska knjižnica za slijepe u Zagrebu.
Izumiteljevo ime na brajici piše se ⠨⠇⠕⠥⠊⠎⠀⠨⠃⠗⠁⠊⠇⠇⠑: točke 4, 6 ispred svakog velikog slova. Sva slova naći ćeš u tablici brajice.
Česta pitanja
Koliko je godina imao Louis Braille kad je izumio svoje pismo?
Petnaestak. Najčešće se navodi 1824.; neki izvori navode 1825., a muzej u njegovoj rodnoj kući opisuje rad od dvanaeste do šesnaeste godine. Metodu je objavio 1829., s dvadeset godina.
Zašto je Louis Braille oslijepio?
S tri godine ozlijedio je oko šilom u očevoj radionici. Infekcija je prešla na drugo oko i oko pete godine potpuno je oslijepio.
Je li Louis Braille prepisao sustav Charlesa Barbiera?
Nije. Polazio je od Barbierove ideje pisanja izdignutim točkama i to je otvoreno priznavao. Ostalo je promijenio: šest točaka umjesto dvanaest, da kućica stane pod prst, te slova, brojeve i interpunkciju umjesto glasova.
Gdje je pokopan Louis Braille?
U Panteonu u Parizu, od 1952. Njegove ruke ostale su u Coupvrayu na zahtjev mještana.
Kada je Svjetski dan brajice?
- siječnja, na rođendan Louisa Braillea. Proglasila ga je Opća skupština UN-a 2018., a obilježava se od 2019.